Predgovor

Jedan od kljuèeva za istraživanja o Zrinskima jeste poznavanje knjižnice Nikole Zrinskog. Pjesnik, politièar i vojskovoða, koji je živio u jugozapadnom kutu zemlje, u "grlu Turaka", nije imao mnogo moguænosti za posjeæivanje biblioteka raznih institucija ili privatnih osoba, služio se pretežno vlastitom knjižnicom koju je èuvao i obogaæivao u svom dvorcu. Onaj tko æe èitati tomove èakoveèke knjižnice usvojit æe naobrazbu kojom je raspolagao Zrinski, upoznat æe njegov svijet mišljenja, kao i izvore njegovih glavnih dijela i njegove književne uzore. Izuèavanje Zrinskog se i služilo ovom moguænošæu od 1893. godine, kada je S. Kende objavio Catalogus èakoveèke knjižnice iz 1662. i pribavio popis knjiga iz ostavštine Zrinskog za koje je smatrao da su bile u posedu Nikole i Adama Zrinskog. Kada su knjige prešle u posjed zagrebaèke Sveuèilišne (danas Nacionalne i Sveuèilišne) knjižnice one su stajale na raspolaganju za istraživaèki rad. Prvi monograf Zrinskoga, Károly Széchy iskoristio je ovu riznicu zagrebaèke knjižnice, a poslije njega i tako istaknuti istraživaèi kao László Négyesy, Zoltán Ferenczi, Tibor Kardos, Béla Zolnai. Ferencziju možemo zahvaliti objavljivanje do sada najpotpunijeg, doduše sažetog, ali opsežnijeg spiska nego što je dao prethodno Kende, koji je predstavljao dio kataloga izložbe "Zrinski" a Budimpešti 1918. Na inicijativu pak Jenõ-a Koltay-Kastner-a 1934. je Mária Drasenovich objavila bilješke a knjigama Nikole Zrinskog, doprinijevši time upoznavanju mnoštva neophodnih podataka.
Intenziviranjem istraživanja o Zrinskima, u poslednjim decenijama se sve više koristi knjižnica Zrinskog, kao i svjedoèanstva mnogih tamošnjih knjiga. Posebna zbirka "Bibliotheca Zriniana" gostoljubive zagrebaèke Nacionalne i sveuèilišne knjižnice postala je pravo hodoèasno mjesto struènjaka, koji upoznaju onu literaturu, djela i izvore misli pjesnika, politièara i vojnog pisca, kojima se ranije nije posvjeæivala pažnja. U svjetlu ovih novijih istraživanja dokazalo se i to da skraæeni i èesto netoèni i nepotpuni popisi i publikacije Kende-a, Ferenczi-ja i Drasenovich-eve ne udovoljavaju modernim suvremenim bibliografskim i filološkim zahtjevima i da je u interesu daljnjih izuèavanja neophodna bibliografska i filološka obradba potpunog fonda "Bibliotheca Zriniana", identifikacija tokom vijekova izgubljenih djela, kao i izrada povijesti te knjižnice.
Prva zamisao o tome se rodila 1957. u okviru planiranog, a na žalost neostvarenog programa o kritièkom izdanju djela Zrinskog u Institutu za povijest književnosti Madžarske akademije znanosti. Treæi tom ovog izdanja bio bi sadržao Catalogus iz 1662. te novo, suvremeno izdanje bilježaka. Andor Tarnai je i zapoèeo identificiranje danas veæ nedostupaènih naslova Catalogusa, ali je ovaj rad zbog drugih zadataka prekinut. Dvije decenije poznije na inicijativu Bálint-a Keserû-a Institut za povijest madžarske književnosti Sveuèilišta "Attila József" u Segedinu (Szeged), u suradnji sa centralnom knjižnicom sveuèilista je u okviru obimnog poduhvata zapoèeo sabiranje i izdavanje svih registara knjiga a Madžarskoj iz XVI-XVII. stoljeæa. Organski dio ovoga rada je predstavljalo i otkrivanje fonda knjižnice Zrinskog, što su zapoèeli Éva Kocziszky i István Monok 1979. Uporedo je u "Seminaru Zrínyi" na budimpeštanskom Sveuèilistu "Loránd Eötvös" na èelu sa Sándor Iván Kovács-om stavljena na dnevni red pismena obrada historijata knjižnice Zrinski. Dijelovi ovoga rada su objavljeni iz pera Géze Orlovszky i Gábora Hausner-a. Ovi uspjeli pripremni radovi su omoguæili da se konaèno ostvari jedinstvena obrada a knjizi historijata i fonda "Bibliotheca Zriniana". Zahvaljujuæi požrtvovanju Vojnog izdavaèkog poduzeæa "Zrínyi", pri pripremi edicije "Zrínyi Könyvtár" 1985. samo po sebi se podrazumijevalo da jedan od predviðenih tomova bude rad o knjižnici Zrinskog.
Petoèlana radna grupa, koja je ovaj projekat realizirala, svoj rad je obavljala u najpovoljnijim uvjetima. Sporazum o suradnji izmeðu Madžarske akademije znanosti i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu je omoguæio da èlanovi radne grupe sistematski i duže vremena borave u Zagrebu, kako bi na licu mjesta prouèili još dostupne tomove knjižnice Zrinski. Zagrebaèka Nacionalna i sveuèilišna knjižnica je pružila sve moguænosti za ovaj rad i obezbijedila najpovoljnije uvjete. Dozvoljeno nam je da o naslovnim stranicama pojedinih knjiga i o bilješkama sami pravimo snimke, kako bismo dalji rad mogli vršiti u Madžarskoj. Kada za ovu kolegijalnu pomoæ izražavamo iskrenu zahvalnost rukovodiocima i suradnicima knjižnice, posebice se zahvaljujemo rukovodiocu specijalne zbirke i zbirke rukopisa, profesoru Draženu Budiši, koji je naš rad pratio s posebnom simpatijom i pažnjom, a svojom predusretljivosti i savjetima nam je u mnogome pomogao. Na prvom mjestu njemu možemo zahvaliti da smo postavljeni zadatak mogli ostvariti i da smo se tijekom napornog rada osjeæali u atmosferi kao kod svoga doma.
Knjižnica obitelji Zrinski, madžarskog pjesnika i hrvatskog bana Nikole Zrinskog, nastala u Èakovcu, tada jos u županiji Zala, a danas posjed hrvatskog naroda, zajednièka je stvar madžarske i hrvatske znanosti, njezino izuèavanje je interes obje zemlje. Pri obradi historijata i fonda "Bibliotheca Zriniana" naša je grupa nastojavala da ostvari djelo koje æe služiti i hrvatskoj znanosti, što više, koristiti i meðunarodnoj bibliografskoj literaturi. Posebice se sve ovo odnosi na zagrebaèku Nacionalnu i sveuèilišnu knjižnicu, u kojoj se zbirka nalazi; detaljnim otkrivanjem jednog dijela toga blaga želimo doprinijeti i njezinoj bibliografskoj obradi.
Pretežni dio naslova u našoj je knjizi objavljen na latinskom, talijanskom, francuskom i njemaèkom jeziku, i veæi dio bilježaka je latinski. No jezik popratnih i informativnih tekstova, te jezik studija o historijatu biblioteke je neminovno madžarski. Ali smo se potrudili da uèinimo sve radi otklanjanja poteškoæa u korišæenju knjige struènjacima, koji ne znadu madžarski. Gdje je bilo moguæe, davali smo meðunarodne izraze, i najpotrebitije informacije, tumaèenja znakova i skraæeniæa dajemo na engleskom, sadržaj historijskih poglavlja isto sumiramo na engleskom.
Pored pomoæi i moguænosti koje nam je pružila zagrebaèka knjižnica, naša radna grupa je uživala podršku brojnih institucija, knjižnica i privatnih lica. Posebice smo bili upuæeni na fondove raznih evropskih biblioteka u identifikaciji izgubljenih knjiga. Od njih nam je najviše pružila biblioteka Herzog August u Wolfenbüttelu. Osnivaè biblioteke, Herzog August je bio suvremenik Zrinskoga; zato se meðu knjigama bibliofila-vladara, koji je zasnovao najveæu zbirku knjiga tadašnje Evrope, a velikom broju nalaze drugi primerci izdanja, koja su postojala i u knjižnici Zrinskoga. Jedinstvena moguænost za istraživanje koju je knjižnica u Wolfenbüttelu pružila autoru ovoga dela, omoguæila je umirujuæe identificiranje velikog dijela knjiga Zrinskog, koje danas veæ nedostaju.
Možemo se zahvaliti na važnim informacijama, odnosno moguænosti za prouèavanje na licu mjesta i slijedeæim bibliotekama: Brno, Univerzítni Kníhovná; Budimpešta, Sveuèilisna knjižnica; Budimpešta, Knjižnica Madžarske akademije znanosti; Budimpešta, Zemaljska knjižnica Széchényi; Den Haag, Koninklijke Bibliotheek; Deventer, Atheneum Bibliotheek; Firenze, Biblioteca Nazionale; Göttingen, Universitätsbibliothek; Halle, Universitätsbibliothek; Kiel, Universitätsbibliothek; Leiden, Bibliotheek der Rijksuniversiteit; London, British Library; München, Bayerische Staatsbibliothek; Napoli, Biblioteca Nazionale; Oxford, Bodleian Library; Paris, Bibliotheque Nationale; Paris, Bibliotheque Mazarine; Roma, Biblioteca Apostolica Vaticana; Roma, Biblioteca Nazionale; Venezia, Biblioteca Marciana; Wien, Österreichische Nationalbibliothek.
Nesebiènu pomoæ su nam pružili u pribavljanju i kontroliranju pojedinih podataka, uputima u nalaženju identifikacionih rješenja, posebice u razrješavanju neèitkih bilježaka i metodološkim savjetima: Pál Ács, Sándor Bene, István Bitskey, Gedeon Borsa, Klára Csûrös, Klára Erdei, István Fried, Béla Holl, József Jankovics, Bálint Keserû, Péter Klaniczay, Péter Kõszeghy, Péter Kulcsár, Brigitte Moreau, S. Katalin Németh, Klára Pajorin, Márta Pintér, Antal Pirnát, Zsigmond Ritoók, Ágnes Ritoók-Szalay, Ágnes Salgó, Péter Sárközy, Mária Tóth-Sárközy, Erzsébet Soltész, György Endre Szõnyi, László Szörényi, László Virágh, András Vízkelety, Stojan D. Vujièiæ. Andor Tarnai, koji je ranije jednom veæ zapoèeo odreðivanje jedinica knjižnice Zrinski, kao i Éva Kocziszky, koja je jedno vrijeme uèestvovala u radu kolektiva stavili su nam na raspolaganje svoje sakupljene podatke. Naporni i požrtvovani rad dvaju recenzenata naše knjige, Gedeona Borsa i Pétera Kulcsár a doprineo je da naš rukopis usavršimo i otklonimo brojne greške, omaške, nedoslednosti. Svima njima izražavamo našu zahvalnost.