Predgovor
Jedan od kljuèeva za istraivanja o Zrinskima jeste poznavanje
knjinice Nikole Zrinskog. Pjesnik, politièar i vojskovoða,
koji je ivio u jugozapadnom kutu zemlje, u "grlu Turaka", nije
imao mnogo moguænosti za posjeæivanje biblioteka raznih institucija
ili privatnih osoba, sluio se preteno vlastitom knjinicom
koju je èuvao i obogaæivao u svom dvorcu. Onaj tko æe èitati
tomove èakoveèke knjinice usvojit æe naobrazbu kojom
je raspolagao Zrinski, upoznat æe njegov svijet miljenja, kao i
izvore njegovih glavnih dijela i njegove knjievne uzore. Izuèavanje
Zrinskog se i sluilo ovom moguænoæu od 1893. godine,
kada je S. Kende objavio Catalogus èakoveèke knjinice iz
1662. i pribavio popis knjiga iz ostavtine Zrinskog za koje je smatrao
da su bile u posedu Nikole i Adama Zrinskog. Kada su knjige prele u posjed
zagrebaèke Sveuèiline (danas Nacionalne i Sveuèiline)
knjinice one su stajale na raspolaganju za istraivaèki rad.
Prvi monograf Zrinskoga, Károly Széchy iskoristio je ovu riznicu
zagrebaèke knjinice, a poslije njega i tako istaknuti istraivaèi
kao László Négyesy, Zoltán Ferenczi, Tibor Kardos,
Béla Zolnai. Ferencziju moemo zahvaliti objavljivanje do sada najpotpunijeg,
dodue saetog, ali opsenijeg spiska nego to je dao prethodno
Kende, koji je predstavljao dio kataloga izlobe "Zrinski" a
Budimpeti 1918. Na inicijativu pak Jenõ-a Koltay-Kastner-a 1934.
je Mária Drasenovich objavila biljeke a knjigama Nikole Zrinskog,
doprinijevi time upoznavanju mnotva neophodnih podataka.
Intenziviranjem istraivanja o Zrinskima, u poslednjim decenijama se sve
vie koristi knjinica Zrinskog, kao i svjedoèanstva mnogih
tamonjih knjiga. Posebna zbirka "Bibliotheca Zriniana" gostoljubive
zagrebaèke Nacionalne i sveuèiline knjinice postala
je pravo hodoèasno mjesto struènjaka, koji upoznaju onu literaturu,
djela i izvore misli pjesnika, politièara i vojnog pisca, kojima se ranije
nije posvjeæivala panja. U svjetlu ovih novijih istraivanja
dokazalo se i to da skraæeni i èesto netoèni i nepotpuni
popisi i publikacije Kende-a, Ferenczi-ja i Drasenovich-eve ne udovoljavaju
modernim suvremenim bibliografskim i filolokim zahtjevima i da je u interesu
daljnjih izuèavanja neophodna bibliografska i filoloka obradba
potpunog fonda "Bibliotheca Zriniana", identifikacija tokom vijekova
izgubljenih djela, kao i izrada povijesti te knjinice.
Prva zamisao o tome se rodila 1957. u okviru planiranog, a na alost neostvarenog
programa o kritièkom izdanju djela Zrinskog u Institutu za povijest knjievnosti
Madarske akademije znanosti. Treæi tom ovog izdanja bio bi sadrao
Catalogus iz 1662. te novo, suvremeno izdanje biljeaka. Andor Tarnai je
i zapoèeo identificiranje danas veæ nedostupaènih naslova
Catalogusa, ali je ovaj rad zbog drugih zadataka prekinut. Dvije decenije poznije
na inicijativu Bálint-a Keserû-a Institut za povijest madarske
knjievnosti Sveuèilita "Attila József" u
Segedinu (Szeged), u suradnji sa centralnom knjinicom sveuèilista
je u okviru obimnog poduhvata zapoèeo sabiranje i izdavanje svih registara
knjiga a Madarskoj iz XVI-XVII. stoljeæa. Organski dio ovoga rada
je predstavljalo i otkrivanje fonda knjinice Zrinskog, to su zapoèeli
Éva Kocziszky i István Monok 1979. Uporedo je u "Seminaru
Zrínyi" na budimpetanskom Sveuèilistu "Loránd
Eötvös" na èelu sa Sándor Iván Kovács-om
stavljena na dnevni red pismena obrada historijata knjinice Zrinski. Dijelovi
ovoga rada su objavljeni iz pera Géze Orlovszky i Gábora Hausner-a.
Ovi uspjeli pripremni radovi su omoguæili da se konaèno ostvari
jedinstvena obrada a knjizi historijata i fonda "Bibliotheca Zriniana".
Zahvaljujuæi portvovanju Vojnog izdavaèkog poduzeæa
"Zrínyi", pri pripremi edicije "Zrínyi Könyvtár"
1985. samo po sebi se podrazumijevalo da jedan od predviðenih tomova bude
rad o knjinici Zrinskog.
Petoèlana radna grupa, koja je ovaj projekat realizirala, svoj rad je
obavljala u najpovoljnijim uvjetima. Sporazum o suradnji izmeðu Madarske
akademije znanosti i Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu
je omoguæio da èlanovi radne grupe sistematski i due vremena
borave u Zagrebu, kako bi na licu mjesta prouèili jo dostupne tomove
knjinice Zrinski. Zagrebaèka Nacionalna i sveuèilina
knjinica je pruila sve moguænosti za ovaj rad i obezbijedila
najpovoljnije uvjete. Dozvoljeno nam je da o naslovnim stranicama pojedinih
knjiga i o biljekama sami pravimo snimke, kako bismo dalji rad mogli vriti
u Madarskoj. Kada za ovu kolegijalnu pomoæ izraavamo iskrenu
zahvalnost rukovodiocima i suradnicima knjinice, posebice se zahvaljujemo
rukovodiocu specijalne zbirke i zbirke rukopisa, profesoru Draenu Budii,
koji je na rad pratio s posebnom simpatijom i panjom, a svojom predusretljivosti
i savjetima nam je u mnogome pomogao. Na prvom mjestu njemu moemo zahvaliti
da smo postavljeni zadatak mogli ostvariti i da smo se tijekom napornog rada
osjeæali u atmosferi kao kod svoga doma.
Knjinica obitelji Zrinski, madarskog pjesnika i hrvatskog bana Nikole
Zrinskog, nastala u Èakovcu, tada jos u upaniji Zala, a danas posjed
hrvatskog naroda, zajednièka je stvar madarske i hrvatske znanosti,
njezino izuèavanje je interes obje zemlje. Pri obradi historijata i fonda
"Bibliotheca Zriniana" naa je grupa nastojavala da ostvari djelo
koje æe sluiti i hrvatskoj znanosti, to vie, koristiti
i meðunarodnoj bibliografskoj literaturi. Posebice se sve ovo odnosi na
zagrebaèku Nacionalnu i sveuèilinu knjinicu, u kojoj
se zbirka nalazi; detaljnim otkrivanjem jednog dijela toga blaga elimo
doprinijeti i njezinoj bibliografskoj obradi.
Preteni dio naslova u naoj je knjizi objavljen na latinskom, talijanskom,
francuskom i njemaèkom jeziku, i veæi dio biljeaka je latinski.
No jezik popratnih i informativnih tekstova, te jezik studija o historijatu
biblioteke je neminovno madarski. Ali smo se potrudili da uèinimo
sve radi otklanjanja potekoæa u koriæenju knjige struènjacima,
koji ne znadu madarski. Gdje je bilo moguæe, davali smo meðunarodne
izraze, i najpotrebitije informacije, tumaèenja znakova i skraæeniæa
dajemo na engleskom, sadraj historijskih poglavlja isto sumiramo na engleskom.
Pored pomoæi i moguænosti koje nam je pruila zagrebaèka
knjinica, naa radna grupa je uivala podrku brojnih institucija,
knjinica i privatnih lica. Posebice smo bili upuæeni na fondove
raznih evropskih biblioteka u identifikaciji izgubljenih knjiga. Od njih nam
je najvie pruila biblioteka Herzog August u Wolfenbüttelu.
Osnivaè biblioteke, Herzog August je bio suvremenik Zrinskoga; zato se
meðu knjigama bibliofila-vladara, koji je zasnovao najveæu zbirku
knjiga tadanje Evrope, a velikom broju nalaze drugi primerci izdanja,
koja su postojala i u knjinici Zrinskoga. Jedinstvena moguænost
za istraivanje koju je knjinica u Wolfenbüttelu pruila
autoru ovoga dela, omoguæila je umirujuæe identificiranje velikog
dijela knjiga Zrinskog, koje danas veæ nedostaju.
Moemo se zahvaliti na vanim informacijama, odnosno moguænosti
za prouèavanje na licu mjesta i slijedeæim bibliotekama: Brno,
Univerzítni Kníhovná; Budimpeta, Sveuèilisna
knjinica; Budimpeta, Knjinica Madarske akademije znanosti;
Budimpeta, Zemaljska knjinica Széchényi; Den Haag,
Koninklijke Bibliotheek; Deventer, Atheneum Bibliotheek; Firenze, Biblioteca
Nazionale; Göttingen, Universitätsbibliothek; Halle, Universitätsbibliothek;
Kiel, Universitätsbibliothek; Leiden, Bibliotheek der Rijksuniversiteit;
London, British Library; München, Bayerische Staatsbibliothek; Napoli,
Biblioteca Nazionale; Oxford, Bodleian Library; Paris, Bibliotheque Nationale;
Paris, Bibliotheque Mazarine; Roma, Biblioteca Apostolica Vaticana; Roma, Biblioteca
Nazionale; Venezia, Biblioteca Marciana; Wien, Österreichische Nationalbibliothek.
Nesebiènu pomoæ su nam pruili u pribavljanju i kontroliranju
pojedinih podataka, uputima u nalaenju identifikacionih rjeenja,
posebice u razrjeavanju neèitkih biljeaka i metodolokim
savjetima: Pál Ács, Sándor Bene, István Bitskey,
Gedeon Borsa, Klára Csûrös, Klára Erdei, István
Fried, Béla Holl, József Jankovics, Bálint Keserû,
Péter Klaniczay, Péter Kõszeghy, Péter Kulcsár,
Brigitte Moreau, S. Katalin Németh, Klára Pajorin, Márta
Pintér, Antal Pirnát, Zsigmond Ritoók, Ágnes Ritoók-Szalay,
Ágnes Salgó, Péter Sárközy, Mária Tóth-Sárközy,
Erzsébet Soltész, György Endre Szõnyi, László
Szörényi, László Virágh, András Vízkelety,
Stojan D. Vujièiæ. Andor Tarnai, koji je ranije jednom veæ
zapoèeo odreðivanje jedinica knjinice Zrinski, kao i Éva
Kocziszky, koja je jedno vrijeme uèestvovala u radu kolektiva stavili
su nam na raspolaganje svoje sakupljene podatke. Naporni i portvovani
rad dvaju recenzenata nae knjige, Gedeona Borsa i Pétera Kulcsár
a doprineo je da na rukopis usavrimo i otklonimo brojne greke,
omake, nedoslednosti. Svima njima izraavamo nau zahvalnost.